Kreiranje server objekta

node.js server

Za kreiranje servera je potreban http/https objekat koji je ugradjen u core node.js-a te ga možemo importovati kao modul. Postoje dve opcije modula:

  • http – Http je jedan od ugrađenih modula koji dolazi sa Node.js i omogućava kreiranje servera za prihvatanje zahteva od klijenta i vraćanje odgovora
  • https – Https modul uključuje sve osnovne karakteristike http-a, ali sa dodatnim opcijama za rukovanje potrebnim bezbednosnim razlikama poput sertifikata.

Kada importujemo jedan od ova dva modula, on će nam vratiti “http/https” objekat, kao u sledećem primeru:

Sada kada imamo http objekat iskoristićemo ga za kreiranje servera koristeći metodu createServer():

Da bi server započeo “osluškivanje” zahteva moramo ga startovati, to se radi pozivanjem metode listen():

Metoda listen() prihvata četri opciona parametra, a mi ćemo koristi samo prvi parametar koji definiše port:

Zahtev ka serveru se upućuje sa ove adrese "http://localhost:3000". Za zaustavljanje rada server možemo korisiti njegovu metodu close().

Callback za reagovanje na zahtev tzv. requestListener()

U prethodnom primeru je kreiran server ali nema nikakvu funkcionalnost, da bi ovaj server ipak reagovao na neki zahtev potrebno je da mu se kreira neki event listener koji će osluškivati zahteve ka serveru. To možemo uraditi na standardni tzv. event-based način sa metodom on():

Medjutim ovakav pristup se najčešće ne koristi (mada je potpuno validan), već se metodi createServer() kao parametar prosedjuje funkcija (tzv. requestListener()) koja reaguje na zahtev i koja sama automatski dodaje “request” event.

zbog jednostavnosti najbolje je koristi anonimnu funkciju:

Prihvatanje GET zahteva i odgovor

Prihvatanje zahteva

Uz zahtev serveru se šalje request objekat i njemu možemo da pristupimo kroz parametar “request”. To je prilično “veliki” objekat koji nosi puno informacija u svojim svojstvima i metodama, pa ih možemo iskoristi za sadržaj body-ja odgovora (npr. svojstva method, url, headers):

Parsiranje query-ja iz url adrese

Ukoliko je zahtev pošiljaoca specifičan on će ga proslediti kroz url (npr. http://host:8000/?name=Pera), te je stoga neophodno parsirati url i izvući podatke iz njega. Za parsiranje ćemo koristi node.js-ov modul “url”.

Odgovor servera

a) API based odgovor

Za kreiranje osnovnog odgovora (response) ćemo koristi svojstva response objekata: statusCode i njegove metode: setHeader(), write() i end():

Za odgovor servera možemo iskoristi neke od podatak koje dobijamo iz request objekta:

U prethodnom primeru je definisan najjednostavniji header odgovora, ovde možete pogledati kako može da izgleda standardni header.

NAPOMENA:
U prethodnom primeru možemo iskoristili prednosti koje donosi destrukturiranje objekta tako da veoma jednostavno kreiramo promenjive headers, method i url. Pogledajte ovde kako bi izgledao prethodni primer kada bi se koristilo destruktuiranje objekta, više o destrukturiranju objekta pogledajte u članku “Destruktuiranje u JavaScriptu”

b) HTML odgovor

U prethodnim primerima su odgovori (response) bili tzv. “API based”, ali ako hoćemo da vratimo html onda ćemo to uraditi slično sledećem primeru:

Ako je u prethodnom primeru url sa kojom pošiljalac šalje zahtev tipa http://localhost:3000/?name=Pera, onda će pošiljalac dobiti odgovor “Zdravo Pera” u suprotnom će dobiti odgovor “Hello World”.

Primanje podataka poslatih sa POST/PUT metodom

Pored get metode koja vidljivo šalje podatke u okviru url-a, možemo “nevidljivo” poslalti podatke serveru ukoliko koristimo POST metodu. Obično se ovaj metod koristi kada šaljemo prikupljene podatke iz forme. U ovome primeru formu ćemo generisati na serveru kada klijent pošalje zahtev za stranicu sa url-om: http://localhost:3000:

Rezult ovog zahteva na klijentu ovako izgleda:

forma POST

Kada korisnik unese podatke u formu i klikne na dugme “Save”, zbog definisanog HTML atributa “action” će se podaci iz forme poslati na stranicu sa url-om /message, i uz njega će se kreirati novi zahtev koji će proslediti podatke. Prikupljeni podaci iz forme se šalju kao “readable streams” i mogu izgledati ovako:

Šta su STREAMS?
Streams su način za efikasno rukovanje bilo kojom vrstom razmene informacija (koristi se takodje za čitanje/pisanje datoteka, mrežnom komunikacijom…). Streams nisu koncept jedinstven samo za Node.js, već postoje u okviru operativnog sistema Unix više decenija. Za razliku od tradicionalanog načina gde se datoteka cela učita u memoriju pa se tek onda obrađuje, ovde pri korišćenju streams program čita deo po deo podataka i simultano ga obrađuje, te na taj način uopšte ne opterećuje memoriju. Pored pomenute prednosti gde se efikasno koristi memorija jer ne trebate učitavati velike količine podataka u memoriju da biste mogli da ih obradite, postoji i druga prednost tzv. “vremenska efikasnost” koaj smanjuje potrebno vremena za početak obrade podataka, jer obradu možete započeti čim dobijete deo podataka, umesto da čekate da budu svi podaci budu dostupni. Postoje tri vrste stream-a:

  • “writable stream” (omogućavaju node.js da prebaci podatke u stream)
  • “readable stream” (omogućava node.js da čita podatke iz stream-a)
  • “duplex” (omogućava node.js i da piše i da čita stream)

Da bi znali u kome trenutku se šalju podaci i kada je prenos podataka završen za to postoje registrovani dogadjaji. “Readable streams” imaju registrovane sledeće tipove dogadjaja:

  • data (ovaj dogadjaj se emituje kad god stream prosledi deo podataka tzv. “chunk”)
  • end (ovaj dogadjaj se emituje kad god stream nema više podataka da prosledi)
  • error
  • close
  • readable

U sledećem primeru ćemo se prijaviti na “data” dogadjaj za obaveštenje u kome trenutku se šalju podaci, a da bi smo znali kada je kraj poruke takodje se moramo prijaviti i na “end” dogodjaj:

Promenjiva body bi po prijemu podataka mogla ovako izgledati:

Kada imamo podatke u ovome obliku potrebno je da ih parsiramo, a za to ćemo koristi node.js-ov modul “querystring” i njegovu metodu parse() koja će podatke u ovom obliku prebaciti u kolekciju “key/value” parova:

U konzoli će biti štampan sada nama čitljiv kod:

Ovde može te pogledati ceo prethodni primer objedinjen kao i primer u kome se concat-uje buffer (chunk) u niz.

×

×

Destruktuiranje objekta request:

×

Primer response header-a:

×

Primer concat-ovanja bufera

×

Primer

Podelite:

Ostavite komentar